Header Graphic
PRILOZI, PISMA I DISKUSIJE - III > KOLUMNE IZ KANADE - II


14 Sep 2012

 

 
                                                  PORIJEKLO ZLA

                             za web site piše: Andrija Dapčević, Toronto, Canada


Biblija nas uči da je Bog stvorio čovjeka po svome liku, smjestio ga u Raj da bude srećan i zapovijedio mu da ne jede plodove sa "drveta spoznaje dobra i zla". Uz to mu je dao slobodnu volju.

Prvi ljudi (Eva i Adam) zavedeni od strane Satane, zloupotrijebili su tu volju i prekršili datu zapovijest, te ih je Bog za kaznu izbacio iz Raja i time osudio na patnje.

Ova grješnost prvih ljudi prenosi se na sva kasnija pokoljenja. Ljudi se rađaju grješni i sa sklonošću za zlo. Čovjek je sam kriv za svoju sudbinu, jer je zloupotrijebio slobodu, a Bog je nevin. Dokaz Božje dobrote je i to što je poslao svoga sina da spasi svijet od grijeha.

Predstavnici raznih religijskih sekti i jeresu nijesu zadovoljni logikom i etikom ovih priča. Gnostici ( II vijek ) su mislili ako je svijet djelo Božje, onda mu ne treba spasenje, a ako mu treba spasenje onda nije djelo dobrog Boga.

Zatim su pristalice Pelagija ( IV vijek) odbacivali uticaj "praotačkog grijeha" i smatrali da se čovjek rađa bezgrješan. Pogotovu su filozofi skeptičari i materijalisti (na primjer: Pjer Bel, 1647-1706 i Holbah, 1723-1789) isticali da nikako ne ide zajedno vjera u Boga kao apsolutno dobrog s učenjem da je on ipak stvorio čovjeka takvim da može da griješi; da su isto tako nespojivi slobodna volja i odgovornost čovjeka sa Božjim sveznanjem. Jer, govorio je Bel, ako je čovjek zgriješio slobodno - to znači da Bog nije predviđao grijeh, a ako nije zgriješio slobodno - onda nije kriv.

Nasuprot kritičarima Leibniz (1646 - 1716) zalaže svoj veliki filozofski talenat da odbrani religiju i dokaže njenu spojivost s razumom. Prema Lajbnicu glavni izvor zla jeste ograničenost i konačnost svih stvorenih stvari (metafizičko zlo). Čovjek kao samosvjesno biće odgovoran je za moralno zlo. Čovjekova odgovornost temelji se na njegovoj slobodi volje.



Pošto je glavni izvor zla nesavršenost svijeta koji je stvorio Bog, te nastaje potreba za "opravdanjem Boga" (teodicija). Stvoreni svijet je, po Lajbnicovoj teodiciji, najbolji od svih mogućih svjetova. "Božansko sveznanje moralo je znati ovaj najbolji među svjetovima, Božanska milost morala je željeti njegovo ostvarenje i Božanska svomogućnost morala je biti kadra da ga stvori. Zlo je neizbiježni saputnik i uslov dobra. U tome najsavršenijem od svih svjetova sve je, pa čak i zlo - najbolje".

U svojoj teodiciji, Lajbnic je branio tezu da je ovaj postojeći svijet najbolji od svih mogućih svjetova. Njemu je bilo jasno da o tome ima i suprotnih mišljenja. Lobnic artgmentuje ovako: Kad ovaj svijet ne bi bio najbolji, onda bi Bog bio stavljen pred ove tri poteškoće - 1. On ne poznaje najbolji svijet, 2. On ga nije htio proizvesti, 3. On ga nije mogao učinjeti. Njegov odgovor je vrlo superioran. Ni jedan prigovor nije održiv zbog Božjeg sveznanja, opšte dobrote i svemoći. Dakle, ovaj svijet je nabolji.

Ovu Lajbnicovu teodiciju podvrgao je oštroj kritici Volter (1964 - 1778) u svom KANDIDU. A njemački filozof A. Schopenhouer (1788 - 1860) primijetio je Lajbnicu: "Dragi Leibniz, ne pitamo mi tebe je li ovaj svjet najbolji (mogući), nego samo to - je li on dovoljno dobar?!"

 

 ©  2005 - 2021 www.montenegro-canada.com  All rights reserved