DRUGI DIO ►
   
COPYRIGHT

SUPER EKSKLUZIVNA PRIČA 
PLANETARNI VAJAR JANKO BRAJOVIĆ

upozorenje: SADRŽAJ OBJAVLJENOG MATERIJALA JE ZABRANJENO PREUZIMATI ILI KOPIRATI. AUTORSKA PRAVA PRIPADAJU OVOM WEB PORTALU I UNUCI JANKA BRAJOVIĆA, G-ĐI DIMIĆ I OBJAVLJENI TEKSTOVI NE MOGU BITI KORIŠĆENI U BILO KOJOJ FORMI SA OVOG PORTALA.



Crnogorsko Kulturno Društvo iz Toronta i web portal montenegro-canada.com dobilu su ekskluzivno pravo od unuke Janka Brajovića da objave dosad nepoznate detalje o životu i radu, njegovim djelima, nepoznatim faktima i td.

S obzirom da je ovaj web portal prvi i pokrenuo priču o ovom, sigurno, najvećem vajaru Crne Gore, imali smo tu čast da lično upoznamo i unuku ovog velikog vajara, gđu Sonju Dimić i da otkijemo i druge, nepoznate fakte o ovom planetarnom umjetniku.

Piše: Zoran V. Raičević - Toronto

Kada sam Aprila 2012. godine otkrio prvi trag o vajaru Janku Brajoviću u Kanadi, nijesam ni slutio da ću naići na riznicu planetarnih razmjera. Ogroman trezor informacija, pisama, bisti, skultpura u mermeru i bronzi.... Čuo sam kako dlijeto udara kamen, čuo sam kako ON govori: "Učiniću onoliko za Crnu Goru, koliko je Meštrović učinio za Srbiju." 

Kako je svako otvaranje trezora prošlosti primamljivo, posebno za istraživača, željnog avanture i grebanja po "prašnjavim" i zaboravljenim "kuferima" isklesanog blaga, tako sam i ja, moja malenkost, zajedno sa Vesnom Kadović i Antonelom Arhin iz Toronta  i Zoranom Zekovićem sa Cetinja, koje moram ođe pomenuti, započeo skromnu misiju, misleći da će to biti priča  duga par stranica; obična priča o vajaru sa naših prostora. U početku nijesam mislio da se radi o vajaru koji može biti u rangu sa jednim Ristom Stijovićem, autorom Lovćenske VIle ili, ne daj Bože, jednim Meštovićem koji je u Crnoj Gori ostavio veliki pećat, najviše zahvaljujući Mauzoleju na Lovćenu.

Statua Kraljice Milene - rad Janka Brajovića

Nakon više od tri godine intezinvog rada i istraživanja, saznali smo da je svoj cjelokupni rad Janko posvetio Crnoj Gori. Želio je, kroz umjetnost, da njegova domovina opet, kao figura iz gromade kamena, promoli svoju glavu i stane ćvrsto na pijadestal Evrope i svijeta. Na početku našeg rada došli smo do nekih velikih otkirića - djela vajara: bista Gerrard McGeer-u u Vankuveru, bista genrerala Frederick-a Burhnam-a u Halcon Springs-u, bista Claude Bowers-a u Indijani,  bista Hose-a Marti-ja u Havani, bista Ronalda Rosa...; našli smo mnoge  intervjue u američkim i drugim časopisima; u Torontu smo pronašli brošuru The Voice of Montenegro iz 1919. godine i td. Nikad neću zaboraviti moje ushićenje kada sam, prilikom posjete najvećoj karibskoj zemlji,  saznao da u glavnom gradu Kube postoji impozantni spomenik Hose-u Marti-ju koji je uradio crnogorski vajar. Sjećam se kako su se stihovi kubanske pjesme GOLUBICA poklapale sa Jankovom sudbinom:

OSTAVIH TEBE SA SUZAMA U OKU
U SRCU TVOME OTVORIH RANU DUBOKU
LUTAM PO SVIJETU UZALUD TRAZEĆI SREĆU
SREĆE DO TEBE NIĐE JA NAĆI NEĆU. 

Saznali smo da je Brajović uradio i biste: Kraljice Aleksandre,  Isusa Hrista, Kralja NIkole, Kraljice Milene, Petra II Petrovića Njegoša, Nikole Tesle, meksičkog revolucinonara Alvaru-a Obregon Salido-a,  Reljef Crnogorci u zbjegu....

Često, svih ovih godina, naša Crnogorka iz Toronta, Vesna Kadović me zapitkivala: "Kada bi smo mogli naći njegove potomke! Da li su živi, da li su njegovi sin i kćerka preživjeli?!" U početku, nijesmo imali puno nade, da ćemo u brdima Crne Gore naći potomke. Znali smo i malo o Janku u Crnoj Gori. U Jankovim intervjuima u američkom novinama, pominjaolo se da je nakon bježanja iz zatvora Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, đe je bio politički zatvorenik, za sobom ostavio ženu i dvoje djece. I to je bilo sve.

Ipak, našao sam neke, istina jedine, informacije u crnogorskoj štampi u autorskom tekstu istoričara umjetnosti Olge Perović koji je objavljen u Monitoru, prije mnogo godina. Tamo je pomenut Janko i kao izvor informacija o ovom vajaru pomenut je - izvjesni Ćuruvija iz Igala. Međutim, u Igalu nijesmo mogli doći do informacije o toj osobi. Naravno, kao i obično, ni jedna naučna crnogorska institucija, CANU ILI DANU, MATICA CRNOGORSKA ILI UDRUŽENJE UMJETNIKA CRNE GORE nijesu bili mnogo zainteresovani za rad i život ovog planetarnog vajara. Ni tamo nije bilo informacija. Nikad niko nije ni napisao tekst o vajaru, nikad nije ni objavljeno ko je bio Janko, koliko je uradio za svijet i Crnu Goru. Niko ni do danas ne zna kako je sahranjen u Crnoj Gori. Istina, Crna Gora ne zna još mnoge odgovore o Janku i Crnoj Gori. Ipak, vjerujemo da je došlo vrijeme da se sazna prava istina.

STATUA ISUSA HRISTA - rad Janka Brajovića

Početkom Avgusta 2015. zahvaljujući pomoći saradnika našeg web portala, Zorana Zekovića sa Cetinja, stupio sam u kontakt i pošao u dom unuke Janka Brajovića. g-đe Sonje Dimić. JEDAN TREZOR PLANETARNOG VAJARA CRNE GORE JE BIO OTVOREN. ZAHVALJUJUĆI ARHIVI, KOJU JE SAČUVALA SENKA BRAJOVIĆ, JANKOVA KĆERKA, A KOJU SADA POSJEDUJE NJENA KĆERKA SONJA, CRNOGORSKA JAVNOST ĆE IMATI PRILIKU DA SAZNA NEPOZNATE STVARI, A PRVI PUT I DA VIDI JANKOVA REMEK-DJELA!

 upozorenje: SADRŽAJ OBJAVLJENOG MATERIJALA JE ZABRANJENO PREUZIMATI ILI KOPIRATI. AUTORSKA PRAVA PRIPADAJU OVOM WEB PORTALU I UNUCI JANKA BRAJOVIĆA, G-ĐI DIMIĆ I OBJAVLJENI TEKSTOVI NE MOGU BITI KORIŠĆENI U BILO KOJOJ FORMI SA OVOG PORTALA. 
 

DRUGI DIO ►