S poštovanjem i ljubavlju priča o svojim spasiteljima i inženjer Aleksandar Kraus iz Beograda koji se sigurno ne sjeća tih sudbonosnih dana, ali o njima zna gotovo sve, jer su njegovi roditelji, Blanka i dr Herbert Kraus, godinama održavali prijateljske odnose sa ljudima koji su im se našli u nevolji.
- Uoči rata moji roditelji živjeli su u malom mjestu Pecka u Srbiji. Otac je bio seoski ljekar i još 1941. godine otišao je u partizane, majka se našla u izuzetno teškoj situaciji i negdje u ljeto 1942. godine zahvaljujući lažnim dokumentima na ime Branka Novaković, koja joj je obezbijedila Šapčanka Vjeka Mihailović, ona je iz Šapca brodom stigla u Beograd gdje je trebalo da je sačeka veza za odlazak u partizane, priča Aleksandar Kraus.
No, vremena su bila nepredvidiva, baš kao i situacije. "Veza" je zatajila, a mlada žena sa djetetom u naručju, Jevrejka, supruga partizanskog ljekara, našla se sama usred okupiranog Beograda. U Kosovskoj ulici ušla je u jedan ulaz, sjela na stepenice, i prigrlila dijete ne znajući šta da čini. Iznenada otvorila su se vrata i nepoznata žena pozvala ju je da uđe u njen dom.
- Stara Crnogorka Danica Jovanović i njene ćerke Mileva i Olga prihvatile su moju majku brzo shvativši o čemu se radi. Znale su i da nas ne mogu dugo kriti u Beogradu, pa su preko nekih poznanika našle posao za moju majku u selu Dudovice kraj Ljiga gdje ćemo provesti naredne dvije godine u domu porodice Vukašinović. U tom selu majka je radila kao profesor u privatnoj seoskoj školi spremajući đake za polaganje ispita u ratnim uslovima.

Iz rata dr Herbert Kraus vratio se živ, a zahvaljujući dobrim ljudima preživjeli su i njegova supruga i sin. U miru rodila im se i ćerkica Milica. Dr Herbert Kraus bio je prvi načelnik Vojnomedicinske akademije u Beogradu i ministar zdravlja u ondašnjoj vladi.
Aleksandar Kraus sa porodicom je 1993. godine bio u Izraelu iskoristivši priliku da u Jad Vašemu posvjedoči o ljudima koji su njemu i njegovoj majci, u trenutku kada se činilo da im spasa nema, spasli život. Mileva Jovanović proglašena je pravednikom 1993. godine. Njena majka Danica i sestra Olga ovo priznanje dobile su posthumno.